Iz mog dnevnika #1

Jučer sam, tražeći ni manje ni više nego turpiju za nokte "otkrila" moj dnevnik koji sam pisala u 6. razredu.

Pročitala sam ga cijelog valjaući se od smijeha, pa mi je sinula mi je ideja da tu sramotu pretvorim u post :D
Prepisat ću neke zanimljive isječke iz dnevnika, a onda ću i svoj komentar na isti.

*sva imena su izmjenjena

Iz dnevnika:

16.05.

Ubijte me odmah!

Svi znamo kako kraj školske godine može biti stresan, al ovo je zaista nepodnošljivo, pogotovo u ovoj dobi, kad ne znam da li sam curica, ili tinejdžerica ili ništa od toga... Užas!

Danas sam imala napadaj panike (nisam trebala jesti onaj chessecake) pred cijelim razredom! Profa iz matke me nije pustila na wc da se skuliram, a kad sam se počela tresti na stolici uz plitko disanje, izletila sam iz učionice ko taksena marka! Koji neugodnjak! 

Kad sam se vratila u učionicu, Lovro mi se toliko rugao da sam mu opalila šamar! U mislima, nažalost.

Poslje škole smo Nika, Jana i ja otišle na sladoled i Jana se žalila kako je prekinula s dečkom! Ma da, 12 godišnjaci su sigurno zreli za "veze"...
Bljuje mi se od lažnih veza, depresija i prijateljstva...

Moj komentar:

6. Razred? Stresan? Ja bih se sad vratila u 6. da mogu! U 6. sam imala i krizu identiteta i to je bilo dosta gadno, ali je prošlo!

Nažalost, napadaji panike nisu prošli, ali taj mi je ostao u sjećanju kao najgori odnosno kao najneugodniji jer nitko od djece nije razumio što mi je, osim Nike i Jane, kojima sam održala predavanje o istom, ali one naravno nisu ništa razumile, pa sam in samo rekla  da nisam luda, sve im je bilo odjednom jasno :)

Što se tiče Lovra, na kraju sam ga ipak ošamarila na jednom rođendanu, pa me se klonio :D

Iz dnevnika:

28.06.

Danas je moj prvi dan na moru. Već sam se okupala iako je tek 10 sati ujutro. Svi su na okupu: Ivan, Marija, Fran i Marko. Ne, to nije moja škvadra, već moji rođaci, i nisu neki cool rođaci, već vrtićanci i prvašići.  Imam samo jednu frendicu na moru, Emiliju.

Kako smo se dosađivale, meni je pala "super ideja" na pamet: Svaka od nas mora pojesti jednu žlicu Vegete, a koja ju brže proguta, ona je pobjednik.
Marko, jedan od vrtićanaca je gledao što smo radile, pa je i on, dok mi nismo gledale uzeo jednu žlicu Vegete, ali čim ju je stavio u usta, počeo je vrištati i trčati po terasi kao muha bez glave, a mi smo brže-bolje skupile Vegetu i žlice (jako pametno) i potrčale prema stepenicama, iako sam živjela na katu iznad njih.
Na dnu stepenica nas je dočekala ljutita Markova mama, Danijela.
Nakon što nam je očitala bukvicu, poslala nas je obje doma, a kako su moji sve čuli, još jednom su mi očitali bukvicu...I dali najgoru kaznu na svijetu: Nema kupanja tjedan dana! Tek sam stigla, a već se ne smijem kupati...
Divan dan, nema šta.


Moj komentar:


Kad sam ovo čitala, valjala sam se od smijeha... Točno se svega sjećam... To je bilo pravo djetinjstvo, nisi morao ništa glumatati, ili stavljati fasadu (make up) na sebe da bi bio cool.
A tek kazna... Cijelo sam se vrijeme durila jer mi nisu vjerovali kako je Marko sam uzeo Vegetu, a vjerujem da dan danas misle da sam lagala :)
Iako mi je sad sve skupa smiješno,  tada mi nije bilo smiješno :D

Ovo je bio dosta kratak post, jer me zanima da li vam se sviđa ovakav tip posta, a vi obavezno komentirajte što mislite o ovome :)

<3

M.

P.S. Danas ide još jedan post.