The Sun watches what I do, but the Moon knows all my secrets

Pages

Search This Blog

Monday 13 November 2017

Eating disorder diary - vol 1.



Jej! Udebljala sam se 100 grama! Interliber me je zaista iscrpio, što objašnjava zašto imam veći apetit i više energije. Čokoladu i kavu je zamjenila banana koja će osim energije dati i nešto prijeko potrebnih vitamina mom tijelu. Još uvijek nisam izgubila snagu u rukama zahvaljujući čokoladnim croissantima zbog kojih imam žuljeve po dlanovima, a i nije se isplatilo jer su zagorjeli u pećinici. Nije namjerno, mrzim bacati hranu, pogotovo onu koja ima čokoladu u sebi!

Baka ima novi plan kako da me natjera da pojedem ručak; posjesti me za stol, i ne dizati dok ne pojedem, a kad dođe vrijeme večere, na ručak dodati i večeru. Ne razumije moj problem, ali žena ima 84 godine, u bivšoj Jugi nije bilo ovakvih problema kao danas. Ipak sam napravila mali ručak za sebe; malo tjestenine s rajčicom. Pojela sam pola male zdjelice i nisam mogla vjerovati da mi se želudac toliko skupio.


Pitam se kako sam se dovela u ovo stanje? Jeli sve moja krivica ili je i okolina imala prste u tome? Nisam ni primjetila da mršavim jer sam uvijek bila žgoljava i visoka, ali kad sam se slučajno okrenula prema ogledalu pri ulasku u kadu nisam mogla vjerovati da sam toliko smršavila. Znala sam da se ne hranim kako spada i da nemam apetita već duže vrijeme i da zadnjih par dana nisam ništa jela, ali da sam toliko smršavila...

Život je zaista rollercoster. Jednog dana sam sretna i ispunjena svime što radim, a drugi dan sam u bolnici čekajući nalaze pretraga zbog odbijanja hrane.

Zadnjih par tjedana nisam mogla izlaziti iz kuće, prvenstveno zato što nisam imala snage prohodati više od 200 metara bez da se zadišem kao da sam malo prije istrčala maraton. Dane sam provodila gledajući Narcos i kuhajući za ostatak obitelji. Bilo mi je užasno dosadno jer sam onaj tip osobe koji nikada ne može biti na miru, pa sam se osjećala kao kronični bolesnik.

Kad god pojedem nešto, osjećam se ko mornar Popaj poslje špinata, puna sam energije, ali opet dolazi i zabrinutost jesam i se prejela ili preopteretila želudac, unatoč tome što sam pojela dvije šnite kruha. Želudac se opet privikava na hranu, bar se nadam.

U zadnje je vrijeme čaj moj najbolji prijatelj. Ne opetereti mi želudac, a smanji mi anksioznost, dok bi ju kava samo povećala. Otkrila sam super okuse, pa ako želite post o njima kad se malo smiri ovaj nered u mojoj glavi, samo recite! Iako sam ispila puno različitih vrsta, uvijek se vraćam kamilici zaslađenom s malo meda.



11 comments:

  1. Odličan post draga. Slažem se sa tobom za sve što si napisala ❤️❤️❤️

    I follow you: Visit and follow ----> Marija's blog

    ReplyDelete
  2. I sama sam imala taj period,jedno vrijeme se užasno debljam super,dok sad samo mršavim.Ali sigurno si se nekim stvarima preopteretila pa ti se odrazilo na apetit.Nadam se da ćeš se udebljati i da ćeš moći potpuno normalno jesti!♥

    Bella Place.

    ReplyDelete
  3. Nadam se da će i ta faza brzo proći i više se ne vratiti, više nikada. Svi prolazimo kroz faze, neki malo brže neki malo sporije. Imaš blog, neka ti to bude ispušni ventil, a mi ćemo ti biti potpora! 💕❤❤

    Felizhanna.blogspot.com

    ReplyDelete
  4. Ja se također nadam da ćeš se što prije vratiti u stanje kakvom si bila i prije, potpora sam ti *--*
    Novi post -> This is my life

    ReplyDelete
  5. Žao mi je zbog toga što ti se dešava. Vjerovatno imaš nekih problema, koji te previše dotiču i zabrinjavaju, pa zbog anksioznosti, imaš tj osjećaj sitosti, odnosno uopšte ne osjećaš glad. Kad god mi se javi anksioznost mogu da ne jedem po čitav dan. Nadam se da ćeš se uskoro izboriti s tim, uz tebe sam ♥ Voljela bih vidjeti taj post o čajevima i okusima

    Delilah's Stories | Filmtastično

    ReplyDelete
  6. Pre, tipa, godinu- dve, guglala sam nešto i došla do nekog članka o anksioznosti. Ukapirala sam da je to preterani strah, napadi panike, često depresija i sl. Nisam baš ukapirala kakve veze ima nemogućnost tvog želuca da primi hranu sa anksioznošću. Posledica anksioznosti ili...? Sve u svemu, želim ti svu sreću u životu. Stay Strong.

    My blog: Ana's blogger life

    ReplyDelete
    Replies
    1. Od moje anksioznosti i fobije se razvio poremećaj u prehrani. Imala sam sličnu fazu prije par godina, kad sam imala 36 kila, ali sam tada bila u Njemačkoj te sam se tamo uspjela oporaviti i dobiti na težini. Sada je puno kritičnije, jer mi mogu otkazati organi.

      Delete
  7. Nice post!! Your blog is interesting!!
    Inspiring!!
    I follow you. Mind following back?

    http://asweetwoorld.blogspot.com/

    ReplyDelete
  8. Sviđa mi se hrabrost i odvažnost što pričaš o ovome sa ljudima i svetom. A što je najvažnije, što ,,pričaš'' sama sa sobom. Želim ti sve najbolje u životu i vidim da si jaka osoba, preguraćeš šta god ti se bude našlo na putu. I može taj post o čajevima, što da ne! :)

    Girly world

    ReplyDelete
  9. Odličan post, draga.

    Nadam se da ćeš se brzo oporaviti, i da ćeš se napokon u potpunosti otarasiti te grozne anksioznosti, koja te muči.
    Žao mi je što prolaziš kroz sve te grozne stvari; niko to na ovom svijetu ni najmanje ne zaslužuje.
    Ti i pored svega toga što te muči, uvjek pronađeš bar malo snage i inspiracije da napišeš post i pomogneš svima. Ti ne pričaš samo svoju priču svima nama, već i uz to činiš jednu vrlo humanu stvar, učiš nas kako se boriti i istrajati u borbi sa bolešću. Ovo je tvoja najveća misija, istrajati i pobjediti u toj borbi, i naučiti sve nas da se borimo.
    Zaista, sve pohvale.

    Želim ti da se što prije pobjediš i da tu sretnu vijest podjeliš i sa nama.♥

    Amaterska Umjetnost ♡

    ReplyDelete
  10. Ja se uvijek tužim kako je moja anksioznost loša i onda pročitam ovako nešto i shvatim da je sasvim uredu.
    Nadam se da ćeš se brzo oporaviti i da će sve ubrzo sjesti na svoje mjesto dok ne postane kritično, vjerujem da to neće biti nimalo lako, ni da je sada, ali samo se treba nastaviti boriti.
    ne znam kako nisam prije našla tvoj blog, pročitala sam ovaj jedan post i odmah si mi se svidjela, činiš se kao toliko ispravna i humana cura.
    Sve pohvale <3

    tipicnateenagerka.blogspot.com

    ReplyDelete

Copyright @ moonstears. Blog Design by KotrynaBassDesign